bekstvo

Suze za Ankicu Lepej

ahileus7 | 17 April, 2007 19:53

posmatram nemo i duboko ovo sivo drustvo.slicno pozoristu lutaka...ljude nespremne da dignu glas...kako samo prazno zvuce stihovi .."ustani i bori se..". Nekada su ljudi govorili djeci idi na fakultet da ne bi radio..danas ih usmeravaju na fakultet da ne bi sluzili privatnike koji su izbili pravo iz kaubojskih filmova...oni odvratni ljigavi likovi za koje smo svi zeleli da ih glavni junak sredi..ali u zivotu izgleda niko ne zeli da bude taj glavni lik..svi bi da necija tudja ledja ponesu teret...vraticu se opet na fakultet i roditelje..interesantno je to da se na prste mogu izbrojati roditelji ..koji djecu usmjeravaju ka drustvenim smerovima..umetnosti ne daj boze..ili tako sto..perspektivu takog neceg oni ovde ne vide ni u naucnoj fantastici,...cast izuzecima..cesto slusam glumce koji u svojim ispovestima govore kako su se gotovo roditelji sablaznjavali kad bi im saopstili svoju odluku..gotovo kao da su pocinili zlodelo..i na neki nacin zelio bih odati svima njima pocast sto su krenuli tim putem..kako kazu neperspektivnim..na ovoj drugoj materijalnoj strani ostali su uglavnom likovi..krokodili koji su u maloj bari pokusali da podele nesretni plen ovog naroda...koji se adaptira i na zivot sa 100 eura..i mirno posmatra pljacku...gotovo kao da mu siluju djete pred ocima a on gleda..u ovakvoj navali apatije i nemoci..setim se hrabre Ankice Lepej ..sluzbenice koja je nasla onu bozansku nit i hrabrost da se neka pravda za koju svi gotovo sa podsmehom govorimo da vise ne postoji..i prosto pozelim..da je pogledam..da joj se zahvalim..da kazem da je ona nada..mozda da zaplacem..da se postidim.. u Srbiji se bojim da cemo dugo cekati na Ankicu Lepej..strah i glasno cutanje odjekuju ovom zemljom.Hvala ti Ankice Lepej.

Bekstvo ka godou

ahileus7 | 13 April, 2007 21:50

Odjednom iscrpljen svim tim svakodnevnim…dosadama..pricom koja se ponavljala..problemima..koji su mu izgledali tako iracionalni..Marko Lucic se suocio sa valom emocija I sjecanja na daleko djetinjstvo..neka draga lica..proslost..koja je delovala kao Atlantida.U misli mu pocinju da dolaze slike decaka koji juri za loptom..i osvaja svjet igrajuci fudbal..pored crkve..i divnog parka..kji su odrzavale casne sestre..sjecao se izgleda..i izraza njihovog lica..punog neke blagosti koja je tada delovala..tako.nestvarno slicna toplini koju djete oseti kad ugleda majku.ali ipak ujedno I nekako drukcija..a danas tek kako se to cini..kaonesto neponovljivo.sestra koja zaliva cvjece..i ponekad uputi pogled na nas zaigranu djecu…koja su puna nadanja..i borbe za pobedom.tu pored njih..bila tako blizu jednom drugom svjetu..kom su samo tada pripadali..jos uvek cisti.i blagi poput…njih..Sada kao odrastao covjek..sve se to cini nestvarno daleko..nedokucivo…kako da je hiljadu prepreka..do suocavanja sa tim blagim majcinskim izrazom lica..toplinom..koja rusi svaku barijeru..kao da vise nigde nema te blagosti..ljubavi..kja nije od ovog svjeta..i koja je mozda samo tada najsjajnije sijala samo za te decake.koji su se igrali tu….pored I bili tako blizu.izvoru…a sada kao da plove mutnom rjekom..bez povratka..I vise nije bilo ni bitno..zasto je rjeka mutna..ostala je samo uspomena..otrgnuta u brzacima vremena..i branama koje su vestacki podignute…a zelio je da bar jos jednom osjeti dasak te blagosti..da mu srce nadje hrane…zelio je..

Čestitamo!

ahileus7 | 13 April, 2007 21:48

Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na www.blog.rs i možete početi sa blogovanjem
 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb